Fran Nischt TAMARA

	kolovoz, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Opis bloga
nastavak s bloga tamara2.blog.hr

Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Fran Nischt TAMARA - 3

06.08.2007., ponedjeljak

KAMENO LICE - 2.dio

Muškarci se razgalamiše pozdravljajući se. Damir je obilazio oko stola rukujući se sa svakim ponaosob i izmjenjujući tapšanje po ramenima. Ona je zastala na dva koraka od grupice i čekala, vitka i visoka, držeći cvijeće u naručju s obje ruke i torbicom prebačenom preko ramena.

- Ooooo... - svrne jedan pažnju na nju. Svi se okrenuše srdačno joj se osmjehujući. - Kćerka?

- Ma ne - Damir razvuče usta od uha do uha. Ostali se već na to trznuše. - ... prijateljica.

Na trenutak se svi oko stola slediše. Odmjeravali su je od glave do pete, a izrazi lica im se promijeniše, premda su se i dalje smješkali. Dvojica još srdačnije, jedan posprdno, a jedan se uozbiljio. Damir je predstavi ne primjećujući ili ne obraćajući pažnju na promjenu:

- Tamara.

Jedna ruka dohvati njezinu i blago je stisne. Istežući se da dohvati pruženu ruku sa suprotne strane stola sagnula se grudima u visinu očiju posjednutih muškaraca. Sve oči se upiljiše u izrez na majici nadnesen gotovo nad središte stola. Stisak ruke je potrajao duže no što bi pristojnost zahtijevala zadržavajući je u tom položaju.

Ponudiše joj stolicu i ona se spusti na meko sjedište primijetivši kako muškarac do nje tek tada ispusti dah koji je suspregao kad su mu njezine grudi bljesnule pred očima. Damir sjedne s druge strane uz nju.

Uzvrtiše se tražeći gdje će odložiti njezino cvijeće. Na kraju ga spustiše uz zid iza stolica.

Imena, imena, pa prezimena, nijedno nije zapamtila. Imena se razlikuju, no to je nevažno. Iza svakoga se nalazi kurac - deblji ili tanji, ravni ili savinuti, tvrđi ili mekši, veći ili manji, smrdljivi ili mirišljavi, suhi ili balavi... na to se sve svodi. Svaki od njih bi je želio imati.

Damir joj je objašnjavao:

- Mi smo prijatelji, jako dobri prijatelji, još iz studentskih dana. Dijelili smo sobe i ručkove, dijelili smo sve. Sve zajednički. Nažalost, danas rijetko imamo priliku da se svi sastanemo, ali i dalje smo jednako dobri...

Ona je klimnula glavom da je razumjela. Kani li je podijeliti sa svima? Je li namjena toga što ju je doveo da uveliča rijetku priliku kad su se stari prijatelji sastali? Da ih razveseli tako da im ovaj sastanak ostane u trajnoj i izuzetnoj uspomeni, da im se prijateljstvo učvrsti još jednom zajedničkom pustolovinom? Ili mu se naprosto svidjelo što je vidio poslijepodne, pa bi to htio ponoviti, s tim da u drugom navratu on bude "domaćin"? Je li se zato poslijepodne čuvao, da mu ostane snage za navečer? Ili je naprosto uočio priliku da se napravi važan pred prijateljima, na način koji nikada neće zaboraviti? Da li im je već nagovijestio što im je pripremio? Da li oni već znaju da je mogu imati bez poteškoća, da će je imati? Po njihovu držanju činilo joj se vjerojatnijim da je Damir to sačuvao kao iznenađenje.

Naime, četvorica muškaraca su se držali pomalo ukočeno, očito zbunjeni i sapeti njezinom prisutnošću. Pokušavali su da pogledi koje joj upućuju budu ležerni i uobičajeni, ali nisu mogli prikriti divljenje i s mukom su odvajali oči od nje. Međutim se Damir preobrazio. Vodio je glavnu riječ animirajući društvo, podsjećao se šaljivih anegdota, sipao doskočice, a lice mu se razigralo i neprestano se kesio. Čak mu je i glas postao kliktav. Polako su se i ostali otkravljivali...

Ona ih je pažljivo odmjeravala. Jedan je bio pretjerano debeo, ali s lijepim, mladenačkim crtama lica, kao da je neki dječak zarobljen u bljedunjavom ronilačkom odijelu. I koliko joj je taj bio simpatičan, sljedeći joj je djelovao odbojno - nezdrava blijeda put, riđa kovrčava kosa, buljave vodnjikave oči. Preostala dvojica nisu imali nikakve upadljive fizičke osobenosti, djelovali su ni ružno ni lijepo, ni prisno ni antipatično. Jednome je upamtila i ime - Vladimir. Onaj četvrti ju je gledao najpožudnije, premda nekako s visine, kao da nastoji iskazati crtu prezira.

Razmišljala je što će joj raditi. Lako moguće da debeli nema odviše sreće sa ženama, a kamoli da mu se pruža prilika uživati u nekome njezine dobi i izgleda. On bi mogao biti presretan već time što je smije gledati. Zamišljala ga je kako sjedi raširenih koljena jer mu se trbuh ovjesio između butina i udivljeno bulji kako ona gola stoji pred njim. Zatim traži da se izvija da bi je odsvakud mogao razgledati. Vjerojatno se sam ne može dobro gibati, učas bi se uspuhao do predinfarktnog stanja. Zato bi mogao tražiti da se sama miluje stojeći pred njim raširenih nogu, da širi koljena i spušta se turajući pičku naprijed da bi iz blizine vidio kako joj prsti klize u navlaženi procijep. On bi pritom masturbirao teško sopćući, sve dok ne zatraži da klekne pred njim i spusti se na ruke da bi ustima mogla dosegnuti naprčenog malog pimpeka utonulog u salo...

Riđi bi mogao biti surov. Prikazala joj se scena kako stoje, oboje goli, on joj se zabio odostraga, izokrenuo joj je ruku na leđa i savio tako da se mora poviti naprijed, time je drži da ne može izmaknuti udarcima njegovih bokova i uvija zglob šake, lakta i ramena da mora vrištati, da u suzama moli da je pusti, dok njezino bolno trzanje donosi ugodu mesnatoj motki na koju ju je nataknuo... Slobodnom rukom hvata je za sisu koja se ovjesila, ocjenjuje joj težinu i gnječi, te naizmjenično opušta pritisak na savinutoj ruci, privlači je sebi i grize za rame ostavljajući podkrvljene tragove...

Muškarci su se sasvim opustili zanijevši se u prepričavanje davnih dogodovština u kojima su svi sudjelovali. Odjednom se činjenica njezina prisustva preobratila u podstićući element - kao da su se takmičili tko će se više prisjetiti, tko će zanimljivije prepričati, tko će je više zainteresirati. Ona se ljubazno osmjehivala obuzeta svojim mislima, što su oni tumačili time da nisu dovoljno zabavni, pa su se još više trudili. Više nisu skrivali da je promatraju i uživaju u tome. Našla se u ulozi šutljivog centra društva i cilja svih nastojanja. U razgovoru su došli i do ljubavnih pustolovina i zapleta iz mladosti. To je osjetno podiglo raspoloženje.

Eto, mislila je, sve se odvija onako kako je Damir planirao. Kad on u pogodnom trenutku predloži, neće biti nimalo teško navesti ih da oduševljeno pohrle u koju od hotelskih soba, sprovodeći je u sredini.

Već su je otvoreno odmjeravali kao i dotjerane žene koje su povremeno promicale polumrakom bara, ne skrivajući to od Tamare kao da je ona njihov kolega i suučesnik. "...djevojke u ljetnim haljinama volim..." zapjevušio bi Vladimir koji je sjedio tako da je imao najbolji pregled nad prostorijom, što je bio znak ostalima da se osvrnu i komentiraju svaku novu žensku pojavu. I ona je zajedno s njima gledala, ali nitko nije primjećivao da istovremeno proučava i muškarce procjenjujući što na njih djeluje, koja frizura, koji kroj odjeće, kakvo držanje i hod, pamteći bez promišljanja, usvajajući to naprosto kao činjenicu.

Vladimir. On bi mogao zatražiti da mu sjedne u krilo i natakne se na spolovilo obučena, pa zatim da se igra njezinim grudima dok se ona uzdiže i spušta duž njegove dužine. Četvrti bi mogao biti od muškaraca koji se vole iskazati svojom snagom i izdržljivošću: klasična poza, ona leži na leđima s nogama u zraku, a on se pridržava za njezine guzove i nabija, nabija, cijedeći joj znoj i uživajući u izmamljenom stenjanju i tome da mu para noktima leđa, a zatim nastavlja bez zaustavljanja da bi je izbezumio što više puta ne štedeći ni sebe ni nju.

U početku su je bojažljivo pogledavali svaki puta kad bi nešto smjelije izvalili, ali kako se ona nije osupnjivala, premda ih nije ni podsticala, sasvim su se osokolili. Doprinijelo je i što su već dosta popili.

- Ala bi je jebo! - komentirao je riđokosi pojavu nove ljepotice kod šanka.
- Isti si kao moj kurac! - dobaci debeli.
- Došla mu sezona parenja! - podsmjehne se Damir.
- Dečki, ja sam za "fulkontakt"! - kao skrušeno slijegajući ramenima reče riđokosi prijetvorno izvrćući oči.

Muškarci prasnuše u smijeh, no primijetivši da se nekoliko gostiju okrenulo prema njima, naglo su se utišali, i dalje se smijuckajući.

- Ma što ti nedojebano stenješ?! - obrati se Vladimir četvrtom. - Ti si barem imao uspjeha kod žena!
- To se ne računa - reče taj. - To su bile šezdesete godine!

I dok su se ostali borili da se ne zagrcnu od smijeha, Damir pogleda sat i naglo se uozbilji:
- Dečki, žao mi je. Ja moram ići. - Pritom njoj uputi znak neka ustane.

Zbunila se, a ostali su bili vidno razočarani. Damir je u trenu bio na nogama, obišao stol, podigao cvijeće, i vratio se do Tamare. Izvukao je stolicu ispod nje dok je ustajala, dodao joj buket, kratko pozdravio prijatelje, prihvatio Tamaru pod ruku i poveo je izlazu. Iza leđa je čula uzvike ogorčenja i zavisti, ali se nisu osvrtali.

Nije se ni snašla, a već su hodali predvorjem hotela ponovo prema dizalima. Ona pogleda Damira. Njegovo se lice iznova stvrdnulo. Tek kad su se počeli uspinjati, on reče:
- Izvini, moram nešto obaviti.

Ovaj put su se uspinjali znatno kraće i putem ništa nije tražio od nje. Iziđoše na jednom od katova hotela i on je žurno povede prema sobama. Otključao je jedna vrata i unišao ne paleći svjetlo. Bacio se na krevet i dobacio Tamari:
- Sjedi!

Osvrnula se oko sebe. U svjetlu grada što je dopiralo kroz prozor nazirala se prostrana soba, široki krevet po kojem se Damir opružio, te garnitura za sjedenje u suprotnom uglu. Odšetala je do nje, odložila cvijeće na stolić i spustila se u ugodnu fotelju.

Damir je dohvatio telefon s noćnog ormarića pored uzglavlja, premjestio ga na trbuh, okrenuo niz brojeva i čekao nekoliko trenutaka da se uspostavi veza. Pritom je pogledavao na sat.
- Halo, mila!

Iz slušalice se začu nerazumljivo mrmljanje. On je pozorno slušao.
- Da, u hotelu sam... Bio sam malo s dečkima... Malo... Samo da ih vidim... Pozdravili su te... Ne, nisam pio. Ponio sam neke papire u hotel da radim... Naravno da mislim na tebe... Stalno!... Eto vidiš - točno kako smo se dogovorili, ni minutu kasnije. zar ne?... A gdje ćeš ti?... S prijateljicama?... Djeca su u redu?...

Tamara je okrenula glavu i zagledala se kroz prozor. Nedavna kiša je pročistila zrak. Svjetla ulica i kuća širila su se sve do horizonta. Lijep grad; kako su nestvarno djelovale sve opasnosti što se nadvijaju nad njega.

Damir je završio razgovor. Odložio je aparat, uspravio se i sjeo raskopčana sakoa na ugao kreveta okrenuvši se Tamari. Zatim se ispružio do svjetiljke na noćnom ormariću i pritisnuo prekidač.

Sobu je preplavilo prigušeno svjetlo. Staklo prozora se pretvorilo u poluogledalo. Od grada su se sada vidjela samo najjača svjetla, a preko svega, iz blizine, Tamara je vidjela obris svoje glave i nazirala crte lica. Iza sebe je jasno vidjela Damira. Zabio je prst iza čvora na kravati i olabavio ga. Nervozno se osmijehnuo i suho je pozvao:

- A sada ti!

nastavak OVDJE

- 19:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #